FIBROMIALGIJA NIJE U NAŠOJ GLAVI

17.03.2008., ponedjeljak


Djetinjstvo
Do dvadesete godine sam bila zdrava, odnosno, tako sam barem mislila. Kako sam mnogo kasnije shvatila odvrtjevši film svog života unazad - bila sam u zabludi.

Tamo negdje do šeste, sedme godiine sam bila normalno i zdravo dijete puno energije, nalik mnogoj drugoj djeci. Međutim, kopanjem po svom sjećanju, počele su mi se slagati kockice mozaika i slika je iz dana u dan dobivala sve jasnije obrise moje prošlosti.

Negdje s polaskom u školu, počeli su se javljati i mnogobrojni zdravstveni problemi: česte upale sinusa, koje su prešle u kronični oblik; česte probavne tegobe, česte virusne infekcije, upale sluznice, gljivične infekcije, problemi sa kralježnicom, bolovi u vratu i ramenom obruču, itd.

Svi ti problemi nisu bili ništa neuobičajenog i roditelji su me vodili različitim specijalistima, koji su me tada posljedično liječili u okviru svoje specijalizacije. Međutim, ništa mi nije dugoročno pomagalo. Moji zdravstveni problemi su se uvijek ponovo vraćali i izgledalo je da obilascima liječničkim ordinacijama nema ni kraja ni konca.

Istovremeno se sjećam toga kako sam se oduvijek jako brzo umarala pa sam zbog toga iz tjelesnog odgoja imala slabe ocjene, jer nisam mogla slijediti tempu većine djece. Nebrojeno mnogo puta su mi govorili kako nemam kondicije i kako moram više vježbati. Međutim, što sam više vježbala, bivala sam umornija, tako da sam s vremenom počela izmišljati razloge zašto ne vježbati. Bila sam umorna i imala sam slabe mišiće, pa nisam mogla napraviti ni najobičniji stoj na rukama ili zvijezdu, a da o penjanju na uže i ne govorim! A savjet je i dalje bio - moraš steći kondiciju.

Imala sam česte probleme sa zubima, unatoč redovnoj oralnoj higijeni, a stomatitisi su se redali jedan za drugim. Već u osnovnoj školi sam imala plombu na većini zubi, i svaki puta sam bila prisiljena slušati stomatologa kako mi drži pridige o konzumaciji slatkog i upotrebi zubne četkice. Uzalud sam objašnjavala, da skoro i ne jedem slatkiše, a zube ribam do iznemoglosti. To poniženje prilikom posjeta stomatolozima, doživjela sam još mnogo puta u životu i kao odrasla osoba. Sada znam gdje leži uzrok zubnom kamenu i lošoj kvaliteti zubiju, ali si time ne mogu bog zna kako pomoći.

Nekako u doba puberteta mi je počela i kosa vidno ispadati (što se nastavilo sve do danas), ali su svi bili jedinstvenog mišljenja kako je to zbog hormona.

Sve vrijeme svoga odrastanja, promatrala sam svoju mamu koja je neprekidno trpila različite bolove, za koje nije mogla dokučiti razlog. Istina je da je i inače bila izuzetno boležljiva (prošla je 7 operacija), ali te trajne, kronično prisutne bolove nitko joj nije znao objasniti. U svojoj nemoći pomirila se s time da će s njima morati živjeti. Danas mi je jasno što joj je, ali sada je već zakoračila duboko u jesen svog života i kako sama kaže, činjenica da zna što joj je, nije joj od neke pomoći.

Sjećam se da me je većina liječnika prilikom posjeta njihovoj ordinaciji pitala: "Ima li netko u obitelji slične bolesti?", i kada bih rekla "Da, ima mama", vidjela bih kako su se u sebi pitali, da li kojim slučajem "kopiram" svoju mamu, slijedeći slici koju sam tijekom odrastanja gledala.


Želim vam lijep danPrint#
FM_lady

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.