FIBROMIALGIJA NIJE U NAŠOJ GLAVI

18.03.2008., utorak


Mladost
Još u srednjoj školi sam primjećivala, da ne mogu optrčati krug oko školskog igrališta, a kamoli četiri, koliko se od nas očekivalo za solidnu ocjenu. I dalje su na moju adresu bili upućivani komentari u stilu "Poradi na kondiciji" ili "Premalo se krećeš!"

U to vrijeme me je vrat sve češće i sve jače bolio. Poslali su me na rentgen koji je pokazao promjene na C5 i C6, ali takve (čak i gore) promjene imali su i moji prijatelji iz škole, ali nisu trpjeli bolove, kao što sam ih trpjela ja. Izvjesno sam vrijeme odlazila i na vježbe, ali dugoročno gledalo, to mi nije puno pomoglo.

Nekako u to vrijeme su moje menstruacije postale bolne i prva dva dana mi gotovo onemogućavale normalne aktivnosti.

Upale sinusa su me i dalje mučile, problemi sa zubima su se nastavljali; kvarili su mi se čak i zubi ispod ne tako davno stavljenih plombi.

Gljivična infekcija koju sam prvi puta imala kao dijete, postala je moj stalni gost i raširila se na cijeli organizam. Nikakva terapija mi nije dugoročno pomagala riješiti se te napasti.

Probava mi je predstavljala sve veći i veći problem i gotovo nikako mi je nije uspjelo stabilizirati.

Negdje u starosti od dvadeset godina dobila sam svoj prvi migrenski napad i od tada je migrena moja stalna pratilja, već preko dvadesetak godina.

Polako ali sigurno, gotovo neprimjetno, postajala sam kronično umorna i svaka normalna aktivnost mi je predstavljala priličan napor od kojeg sam se teško oporavljala.
Ubrzo je stanje umora postalo moje normalno stanje i više nisam znala kako izgleda kada je čovjek odmoran. Obzirom da se nisam imala prema kome orijentirati, smatrala sam da su svi ti moji problemi nešto normalno, nešto što se događa i svim drugim ljudima. Međutim, nisam poznavala nikoga tko bi bio takav kakva sam bila ja, pa sam se sve više povlačila u sebe, a sve manje izlazila s prijateljima van.

Sjećam se vremena studija, kada smo za vrijeme tjelesnog odgoja morali pješačiti na Sljeme, kao vremena izrazitog napora, jer sam za dolazak do cilja trebala tri puta toliko vremena koliko moji kolege, a nakon toga nikako nisam mogla doći k sebi od umora i bolova.

Tada su bolovi još bili prisutni tek kod fizičkih napora i nakon temeljitog odmora bi se povlačili.
Već sama migrena i kronični umor bili su mi dovoljni, da mi zagorče život i tada nisam ni slutila što me još čeka u životu.

Nakon studija sam se zaposlila u jednom uredu i bolovi u mom vratu i ramenima, te u kralježnici su bivali sve češći i sve dugotrajniji i mučniji. I opet sam to pripisivala sjedećem radnom mjestu za pisaćim strojem i računalom, jer mi se nije niti sanjalo da bi stvar mogla biti u nečem drugom.
Počele su mi se javljati neke čudne temperature (do 37,5), bolovi u predjelu želuca i desnim rebranim lukom - ali svi nalazi jednostavno su bili idealni.

Menstruacije su bile sve bolnije, a ginekološki pregled nije pokazivao nikakvih odstupanja od normale.
Moji simptomi se više nisu smjenjivali. Sada su se na postojeće probleme koji su postali kronični, množili novi i novi.

Imala sam rizičnu trudnoću i od trećeg mjeseca sam morala mirovati kod kuće, što mi je u neku ruku i dobro došlo, jer mi je odlazak na posao sve teže i teže padao. Razmišljala sam čak i o tome, da zamijenim posao, ali nisam ništa poduzimala u tom pravcu, jer posao se ne nalazi samo tako. Ukratko, bila sam sretna da uopće imam posao, iako mi je bilo sve teže raditi.

Želim vam lijep danPrint#
FM_lady

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.