FIBROMIALGIJA NIJE U NAŠOJ GLAVI

13.05.2008., utorak


U genima - da ili ne?

Znanost tu još nije pronašla definitvni odgovor. Međutim, moja osobna iskustva i iskustva mnogobrojnih oboljelih koji su javno progovorili o svojim iskustvima, govore u prilog činjenici da je u velikom broju slučajeva FM naslijeđena. Mogućnost da i dijete oboli od FM se povećava ukoliko oba roditelja boluju od FM.

Moja majka je cijeli svoj život trpjela nepojašnjene bolove po cijelom tijelu, koji su se često selili s jednog mjesta na drugo. Prvo se posumnjalo na reumu, ali reuma faktor nije pokazivao nikakvih patoloških promjena. No, njeni su bolovi bili itekako stvarni, a katkada i tako jaki da su je u cjelosti onesposobljavali za svakodnevne aktivnosti, pa i za odlazak na posao. Svoj radni vijek je proživjela u stalnom manevriranju kako zadržati posao zbog učestalih bolovanja na koja je bila prisiljena otići. Osim mišićnih bolova imala je i stalne i učestale migrene koje su joj dodatno zagorčavale život.

Prošla je i nekoliko teških operacija, što joj je spasilo život, međutim, njeno stanje kroničnih bolova, nije se bitno mijenjalo. Bolovi su postali njena svakodnevnica. S vremenom se je pomirila s tim da je boli, iako nikome (pa ni njoj) nije bilo jasno zašto je tome tako. Prihvatila je činjenicu da je naprosto takva kakva jest i da s tim mora naučiti živjeti najbolje što može, što i danas čini. Moja je mama izuzetno hrabra žena. Nisam ni slutila da ću kad odrastem i ja koračati njenim stopama.

U mladosti sam je promatrala, kako obavlja svakodnevne obaveze s povezom preko glave, dok su joj suze curile niz obraze, ali ni jednog jedinog trenutka nije dozvolila sebi da se zapusti ili da zapusti svoje dvoje djece koje je podigla na noge. Sjećam se da sam je gledala iz prikrajka i djetinje naivno se pitala, kako je to moguće da se svaki dan osjeća loše…Kao dijete je nisam razumjela…Mnogo, mnogo kasnije sam shvatila da je to itekako moguće.
Shvatila sam kako je to biti zarobljen u vlastitom tijelu, dok duša teži tome da poleti. Kako je to biti vrijedan i pedantan, a ne moći sve dovršiti. Kako je to htjeti izvesti dijete u šetnju, a umjesto toga ležati na krevetu i čekati olakšanje.

Shvatila sam ni prije ni kasnije, nego onda kada sam se i sama našla u istom položaju. I upravo to je razlog što govorim o tome. Upravo to je razlog što pokušavam objasniti ljudima da možda doista ne mogu znati kroz što prolaze njihovi najmiliji, ali ono što svakako mogu i trebaju jest – da im vjeruju na riječ. Jer njihovi najmiliji nisu umišljeni bolesnici. Oni ne izbjegavaju svoje obaveze i ne pokušavaju se izvući. Oni bi tako rado činili sve što čine i ostali, ali ne mogu…i zbog te činjenice se dovoljno grizu i sami. Zadnja stvar na ovom svijetu koja im je potrebna jest da ih netko tretira kao hipohondra ili lijenčinu. Jer, u pravilu, ljudi koji obolijevaju od FM nisu ni lijenčine ni umišljeni bolesnici. Upravo suprotno – u velikoj većini slučajeva su to ljudi koji su cijeli svoj život davali, pedantni i uredni, te vrijedni. Istina nije da oni ne žele, istina je da oni ne mogu.

Bilo kako bilo, i sama imam kćerkicu kod koje iz dana u dan primjećujem simptome koje sam imala kao dijete, a koje su odrasli jednostavnim zamahom ruke, negirali kao nevažne i prolazne.

Često se žali na bolove u trbuhu, probleme kod mokrenja, ima alergiju, boli je glava, katkada u čeonom predjelu, a katkada sa strane – glavobolja migrenskog tipa, ima bolove u kralježnici i u nogama. Njeni zglobovi prilikom pomicanja škripe poput starog željeza koje je potrebno podmazati. Ponekad zaboravlja očigledne stvari… A samo joj je 15 godina.
Kao majka se tješim da je glavobolja rezultat stresa, da je kičma boli zbog teške torbe koju nosi, da je alergija učestali simptom koji prati mnoge ljude, itd…

Kao dugogodišnji bolesnik uviđam činjenicu, da je ovako počelo i kod mene.

Ono što zapravo želim reći jest slijedeće: ukoliko bolujete od FM (pa i onda kada ne) prije nego li otjerate dijete od sebe i kažete mu da je hipohondar i sve njegove poteškoće pripišete normalnim i prolaznim zdravstvenim poremećajima, radije razmislite o tome da su njegovi bolovi i njegovi problemi možda itekako stvarni i realni.

FM ne mora biti nasljedna. Ali, evidentno je da se češće pojavljuje u obiteljima gdje već netko boluje od te bolesti, od onih gdje nije prisutna.


Želim vam lijep danPrint#
FM_lady

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.